Knjiga NEVIDLJIVE TERAZIJE nastala je iz dva vrlo praktična razloga. Prvo, iz želje
da se od zaborava sačuvaju bitni detalji karijere Slobodana Stojanovića Kepe i grupe
“SMAK“ , i drugo, da se makar i kroz ovaj skroman pokušaj, jugoslovenski rokenrol
publicistici ponudi nešto novo.
Slobodana Stojanovića Kepu sam upoznao, kada sam podstaknut novim izazovima profesionalnog
novinarskog pera došao u Kragujevac.Naše svakodnevno viđanje, ponekad samo u prolazu,
dok sam išao na popodnevnu kafu kod prijatelja, preraslo je vremenom u druženje i
ćaskanje o najrazličitijim životnim temama, naravno , uz obaveznu partiju šaha. Sasvim
je razumljivo što su rokenrol i Kepino sviranje u grupi ”SMAK” bili lajt motiv svih
naših razgovora. Veoma brzo smo došli na ideju da ta njegova sećanja pribeležim,
kasnije sistematizujem i objavim u obliku koji je pred vama.
Pripadam generaciji koja je odrasla uz muziku “ na točkovima“,“Ulazak u harem“,“Bluz
u parku“,“Crna dama“,“ Satelit“ i drugi hitovi grupe “SMAK“ uticali su u velikoj
meri na formiranje mog muzičkog ukusa. Ne samo zbog te lične privrženosti muzici
koja je uspevala da spoji progresivno i komercijalno, već i zbog izuzetnog značaja
koji je grupa “ SMAK “ imala ( a verujem da i danas ima ) u jugoslovenskom rokenrolu,
osetio sam potrebu da napišem ovu knjigu.
Knjiga je pisana u formi intervjua i mislim da sam koristeći ovaj oblik novinarskog
iztraživanja uspeo da sačuvam autentičnost Kepinog biografskog svedočenja i dokumentarnost
njegovog kazivanja. Moje intervencije bile su dozirane u onoj meri u kojoj se toi
očekuje od autora.
Zahvaljujem se svima koji su pomogli da se ova knjiga nađe pred čitaocima, a posebnu
zahvalnost dugujem Slobodanu Stojanoviću Kepi, čiju sam profesionalnu karijeru pokušao
da predstavim u ovoj knjizi. Nadam se da sam ovim izdanjem odškrinuo novo poglavlje
u rokenrol publicistici i da će ova vrsta muzike, s razlogom svrstana u najznačajnije
kulturne fenomene dvadesetog veka, ubuduće, i kroz ovakve forme, uživati veću podršku.