

2010



Naslovna | Edukacija | Kompanije | Berza | Mali Oglasi | Moja Kolekcija | Intervju 21 | Biografije | Bubnjarske Priče | Kontakt | Odgovori
ukupno
trenutno
1993. sam prvi put seo za komplet bubnjeva, inspirisan heavy, thrash i death metalom koji sam u tom periodu najintenzivnije slušao. Bubnjeve sam uvek smatrao najmoćnijim instrumentom i zato sam ih izabrao kao svoj instrument.
Moj prvi set je bila crna Tama Rockstar DX iz osamdesetih, petodelni komplet sa dubokim tomovima, Sabian Pro činelama, i Premier/Tama mešovitim hardverom.
Moja prva inspiracija je bio Nicko McBrain iz Iron Maiden. Posle je usledio Nick Menza iz Megadeth.
Prvi bend se zvao Il Segno i svirali smo obrade domaćih rock i punk bendova, a sada sviram u bendu koji se zove Consecration , uz neke projekte koji tek treba da zažive.
Nekoliko puta sam bio kod Igora Maleševića kao i kod Srđana Dunkića.
Vinnie Colaiuta, najkompletniji bubnjar ikad. Terry Bozzio koji me je naučio poliritmiji i muzikalnosti. Tomas Haake jedan od najiventivnijih bubnjara u metalu a i šire. Josh Freese kao majstor groova, a u poslednje vreme me fascinira Benny Greg, možda najduhovitiji bubnjar današnjice.
Stojan Reljić sa kojim polako gradim projekat Cisterna. Najdarovitiji gitarista kog sam čuo na ovim prostorima. Jedan drugog i dan danas učimo novim pristupima u našem muzičkom stvaralaštvu.
Slušanje ostalih muzičara je od presudne važnosti, pogotovo zato što Consecration ima dosta deonica koje počivaju na improvizaciji i nemoguće je funkcionisati ako nemamo tu soničnu interakciju.
Bubnjar je kičma benda, puls, groove, osnova svega. Bend može da bude najbolji na svetu, ali ako bubnjar nema dobar groove i time, publika će ubrzo prestati da đuska.
Tehnika je moćno „oružje“, ali nije presudno za sviranje. Mnogi koriste tehniku samo da bi nadomestili svoj nedostatak muzikalnosti i tako postaju roboti.
Ddrum Diablo crni sa crnim hardverom22“x20“ kick, 14“x6“ snare, 12“x9“ tom, 10“x9“ tom, 16“x16“ floor tom. Paiste 2002 22“ light ride, 14“ sabian hihat, polomljeni paiste ride kao crash, i stack koji se sastoji od 16“ crasha okrenutog naopako, u njega položen meinl splash i preko toga lomljeni zildjian crash.
Trenutno Vic Firth 5B ili 2B u zavisnosti od benda sa kojim sviram. Eksperimentišem i sa signature modelima Danny Carey i Vinnie Paul. Činele su navedene u prethodnom pitanju. Preferiram mračnije i toplije činele i planiram da sledeća nabavka bude Meinl Byzance Dark. Takođe imam naviku da svakakve lomljene činele stackujem da bi dobio gadne i ružne zvučne teksture.
Voleo bih da posedujem jedan DW set, kao i OCDP i Spaun. Po mogućnosti da bar jedan od njih bude acrylic.
Kvalitet definitivno utiče na opušteniji i rasterećeniji pristup u svirci, što je po meni najvažnije – biti što opušteniji dok se svira.
Volim otvoren zvuk, ako je moguće bez ikakvog demfovanja. Tomovi pretežno u nižim registrima, ne volim tačkast kick, a vrlo često sviram doboš sa snares off.
Ne, nikad nisam voleo da sviram sam sa sobom. Sviram radi muzike, ne radi vežbanja.
U određenim situacijama je naravno od presudnog značaja, ali ipak se to ne može reći za sve muzičke situacije. Od velikog je značaja naravno za brže i kompletnije učenje i napredovanje tehnike.
Uvek uz metronom, i ako je moguće na setu. Pad je samo priručno sredstvo po mom mišljenju. Uvek pomerati svoje granice po malo, ali opet ne preskačući bitna poglavlja u razvoju tehnike i muzikalnosti.
Kao što rekoh u prethodnom odgovoru, bilo bi sjajno kad bi svi imali uslove za vežbu na bubnjevima, što nažalost nije uvek slučaj.
Metronom je neizostavan deo vežbanja i svaka vežba bez istog je prilično uzaludan posao.
Turneje sa bendom, snimanje trećeg albuma. Nadam se i nekom endorsementu koji će možda da se desi u nekoj bližoj budućnosti. Intenzivnije udaljavanje od tehnike i prigrljavanje muzikalnosti u svakom pogledu.
Držite uši i oči uvek širom otvorene, nikad se ne zna ko vas sluša i gleda. Od svega i svakog se uči i nemojte misliti da će tehnika od vas napraviti kvalitetnog muzičara.