

2010



Naslovna | Edukacija | Kompanije | Berza | Mali Oglasi | Moja Kolekcija | Intervju 21 | Biografije | Bubnjarske Priče | Kontakt | Odgovori
ukupno
trenutno
Bio sam dete od dve, tri godine, kada sam potpuno bez ikakvog povoda uzimao varjače da bih ,,svirao” po jastučićima i stolicama. Čak sam pokušao i na Adamu, cveću sa veoma velikim listom, ali shvatio sam da to neće baš funkcionisati kako sam zamišljao, jer sam vrlo brzo probio listove. Tako da, nemam neki specijalan razlog. Počelo je polako, samo od sebe. Prvi put sam video bubnjeve kod čika Marjana Sekulića, bubnjara iz Novog naselja u Valjevu. Imao sam tri ili četiri godine. Sećam se da je tamo bio narandzasti set. Mnogo godina kasnije saznao sam da je u pitanju bio Ludwig od pleksiglasa, koji je još uvek u ,,životu”, a u drugoj prostoriji neki crni bubanj, nikada nisam saznao koji. Tada sam bio potpuno opčinjen bubnjevima kao malo dete, u pravom smislu reči.
Naravno, kao što sam rekao, prvi set bile su mi stolice i jastučići u kući mojih
babe i dede.Varjače kojima sam ,,svirao” još uvek čuvam. Kasnije, kada sam imao četiri,
pet godina, posle prvog susreta sa bubnjevima, tata mi je napravio malo ozbiljniji
komplet. Doboš mi je bio jedna okrugla putna torba, bas bubanj takodje od okrugle
putne torbe, a pedala je bila tako napravljena da je batić udarao kada podignem nogu.Tom-
Kao dete slušao sam Bijelo dugme, tako da je prva inspiracija verovatno potekla odatle. Kasnije u osnovnoj i srednjoj školi domaći i strani rock, malo po malo jazz. U trećoj godini sam saznao za Dave Weckla, i potpuno odlepio
Moj prvi bend se zvao se No Name. Imao sam 14 godina, a prvi put smo nastupili u
valjevskom Central klubu. Mislim da je na svirci bilo oko 100-
Na Berkliju sviram sa dosta ljudi, ali sam trenutno na odmoru.Oformio sam svoj trio pre par meseci, konačno sam našao basistu kakvog sam dugo tražio. Njegovo ime je Chris Cabrera, neverovatno talentovan muzičar. Klavir naravno svira Dimitrije Vasiljević.Ovih dana se družim i sviruckam sa svojim starim drugarima iz Valjeva.
Naravno, moj prvi učitelj, koga sam već pomenuo, je bio čika Marjan, koji mi je još kada sam imao šest godina pokazao valcer 3/4; čuvenu ,,dvojku”; 7/8 i 9/8. Tog dana ću se uvek sećati.
Zatim, tek u drugoj godini srednje škole krenuo sam na časove kod Kepe, imali smo
možda 15-
19. septembra 1998. dogodio se susret sa čovekom koji je mi je promenio život. Njegovo ime je Miroslav Karlović.
To je čovek koji je pored mojih roditelja i brata velikim delom zaslužan za sve što sam do sada postigao. Profesor koji mi godinama neprestano krči put.
Osoba od koje sam mnogo, mnogo naučio, i još uvek učim, kako o muzici tako i o životu.Pslednje tri godine sam na Berkliju. To su stranice moje životne knjige koje se iz dana u dan ispisuju zlatnim slovima.
Divim se vizionarima, bilo ih je i još uvek ih ima. Svi znamo ko su.Divim se svojim profesorima sa Berklija koji su me naučili da svoje emocije i vizuelne predstave prenesem na instrument.I, naravno, divim se svom profesoru Karlu, koji je, čini mi se, jedini do kraja uspeo da otkrije tajnu balansa za instrumentom i tajnu dobijanja tona. U njegovim rukama bubnjevi zvuče nestvarno. Trudim se da ovladam tom veštinom, koliko god je u mojoj moći, da bi jednog dana ona i posle Karla i mene živela.
Od svakoga sa kim sam sarađivao naučio sam mnogo. Nekada je to bilo vezano za muziku, nekada za prirodu ljudi, a nekada za dublje životne stvari.Ako bih morao nekoga posebno da izdvojim, to bi svakako bio Dimitrije Vasiljević, klavirista, moj veliki prijatelj sa kojim studiram na Berkliju i sa kojim sam mnogo toga prošao u poslednjih šest godina.
Komunikacija u muzici je veoma slična verbalnoj.Kada korespondiramo sa ljudima, bilo da ih poznajemo ili ne, nezavisno od toga da li sa njima ragovaramo svaki dan ili samo povremeno, prirodno je da ih slušamo. Dakle, slušanje je vrlo bitan deo svake komunikacije, pa tako ni u muzici nije izuzetak.
Svi elementi muzike mogu da postoje i bez bubnjeva, tako da nema razloga da bubnjar, kao ni bilo ko od instrumentalista u bendu ima specijalnu funkciju. U istom trenutku zajedno učestvujemo u stvaranju jedne umetničke celine koja se zove muzika.
Zavisi šta biste želeli da odsvirate. Ipak, čak i ukoliko biste se odlučili da pomerite neke granice u sviranju bubnjeva kao solo instrumenta, rekao bih da je tehnika neizbežna, a ne presudna. S’ druge strane, kada je muzika u pitanju, tehnika je veoma bitan preduslov za izražavanje. Za vrhunski nivo performansa, kao i ugodan osećaj za instrumentom, tehniku ne bismo trebali da dovodimo u pitanje, jer ni muzika ni telo ne bi smeli da trpe zbog tehnike. Tako da, mislim da se tehnika na visokim muzičkim nivoima sviranja svakog instrumenta podrazumeva.
Yamaha Stage Custom 20” 10” 12” 14”
Činele: Zildjian:
14” K Constantinople Hihat
14” A Custom Hihat
16” A Medium Thin Crash Brilliant
18” A Thin Crash Brilliant
20” K Light Flat Ride
20” K Custom Flat Ride
20” Z Custom Ride
22” K Custom High Definition Ride
22” K Constantinople Bounce Ride
22” K Constantinople Overhammered Ride
Palice: Vic Firth 5B
Metlice: Regal Tip
Čekam svog profesora Karla da dovrši svoj set.Svirao sam na njemu naravno, ali postoje još neki detalji koje će uskoro srediti.
Nije mi toliko bitan kvalitet drveta od kog je napravljen instrument, ako naravno izuzmemo ekstremno loše modele. Zvuk koji nastaje iz malo lošijeg drveta se nekako da nadomestiti različitim modelima plastika. Mnogo mi je bitnije da mogu da postavim instrument na svoje idealne linije, kako u toku svirke ne bih morao da razmišljam gde mi se šta nalazi, i kako bih mogao da se prepustim muzici. Ukoliko ni kvalitet instrumenta ni hardver ne dozvoljavaju podešavanja, trudim se da se što pre prilagodim situaciji.Najveći problem mogu da mi naprave pedale za bas bubanj i hihat, ako se tenzije na njima baš previše razlikuju od onih na koje sam se navikao.
Nemam poseban pristup. U zavisnosti od muzičkog stila koji sviram, i od sastava benda, različito štimujem bubnjeve.
Kako da ne, posebno poslednjih par godina.Na Berkliju sam svakog dana imao po nekoliko časova sa različitim profesorima, tako da je to zahtevalo veliki fokus na materiale koje sam dobijao i veoma ozbiljnu posvećenost instrumentu i muzici.
Trenutno sam na malom odmoru.
Živimo u vremenu koje je idealno za napredovanje, kako u ostalim životnim oblastima tako i u muzici. Nikada do sada nije bilo lakše doći do informacija, koje se pri tom nalaze na samo jednom jedninom mestu, na internetu.
Rečenice na našem jeziku pišu se notama. Čitanje nota nije nikakva tajna, niti misterija. Svako ko je mogao da nauči da piše i čita na svom maternjem jeziku uz malo truda može da nauči i note. Nemojte da dozvolite da zbog straha od nota prođete pored svih knjiga sa najboljim konceptima za napredovanje, koje su najveći svatski autoriteti godinama osmišljavali.Pomislite samo na transkripcije sola naših omiljenih bubnjara, koje su nam sada svima na dohvat ruke.
Na malo višim muzičkim nivoima čitanje nota i trenutna interpretacija teksta koji je zapisan se podrazumeva, jer smo često u situaciji da sviramo ili snimamo sa potpuno nepoznatim ljudima muziku koju do tada nikada nismo ni čuli ni probali.
Veoma je važno fokusirati se na stvari koje su nam najteže. Svi smo svesni gde nas najviše boli, ali nam je teško da budemo iskreni prema sebi i da se sa tim suočimo. Kada sam to uspeo, pre tri godine, otvorio mi se potpuno novi svet, i sve što sam od tada vežbao mislim da je imalo smisla.Slušajte svoje profesore. Cenite vreme, iskoristite maksimalno svaki trenutak proveden u sobi za vežbanje. Ukoliko ste u mogućnosti da svakog dana fokusirano provedete šest sati za instrumentom, za samo godinu dana napredak bi mogao da bude fantastičan.Isto tako imajte na umu da postoji velika razlika izmedju vežbanja i ,,vežbanja”
Za nekoliko minuta posvećenog vežbanja, može se napredovati više nego za sate i sate besciljnog sviranja.
Ogromna količina materijala, kada je u pitanju tehnika i koordinacija, može se vežbati na padovima. Veliki broj stvari moguće je vežbati samo u glavi, tako da čak ni padovi nisu potrebni. Naravno, vežbanje na setu svakako je od krucijalnog značaja, jer mi ipak u realnosti sviramo na bubnjevima, a ne na padovima. Ali, ako ste vremenski ili iz bilo kog drugog razloga uslovljeni da morate da podelite vreme vežbanja na bubnjeve i padove, vodite računa koji materijal na čemu vežbate.
Redovno vežbanje uz metronom je od izuzetnog značaja, kako za bubnjare, tako i za sve ostale instrumentaliste, nezavisno od nivoa na kom se nalazimo. Podjednako je važno vežbati u svakom tempu. Samo brojanje, čak i u sebi, naravno uz metronom, bez bubnjeva ili padova, može da dovede do velikog napretka.
Planovima nema kraja, obaveštavaću vas kada se budu ostvarivali.
Posvetite se sebi svakog dana petnaestak minuta. Odredite svoje ciljeve. Uzmite jednu svesku i zapišite ih. Neka se u toj svesci od danas ispisuju stranice vaše idealne budućnosti.Napravite detaljan plan kako da korak po korak ostvarite sve što ste zamislili. Budite spremni da dajete 120% svojih mogućnosti, jer iza svakog velikog uspeha stoji i veliki rad. Uvek imajte na umu da za svaki problem postoji rešenje, da se ono nalazi u Vama, i da svako negativno iskustvo možete pretvoriti u pozitivno.Stvarajte vizuelne predstave situacija koje biste zeleli da Vam se dogode, koje Vas privlače, a ne koje Vas odbijaju.Svako veče pred spavanje zamislite da ste u teatru u kom se na filmskom platnu prikazuje film o Vašem idealnom životu, u kom ste Vi glavni glumac, a oko Vas se nalaze ljudi, i odigravaju događaji u najidealnijem mogućem scenariju, baš onako kako biste samo mogli sebi da poželite.Razmišljajte o svojoj budućnosti bez straha od neuspeha.Vaše pozitivne vizuelne predstave će vrlo brzo postati stvarnost.
Najbolji dani nisu iza Vas, oni tek dolaze.
Jun 2010